- hipotenuzë
- fhypotenuse
Albanian-English dictionary. 2013.
hipotenuzë
Look at other dictionaries:
Pitagorin — prid. DEFINICIJA koji pripada Pitagori SINTAGMA Pitagorin poučak mat. geometrijski teorem: u svakom pravokutnom trokutu kvadrat hipotenuze jednak je zbroju kvadrata obiju kateta: c2 = a2+b2 (c je mjerni broj hipotenuze, a a i b mjerni brojevi… … Hrvatski jezični portal
kòsinus — m mat. trigonometrijska funkcija u pravokutnom trokutu; u ravnini kao omjer katete priležeće kutu i hipotenuze (znak cos) ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sínus — m 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}polukružna koštana šupljina prevučena sluznicom [paranazalni ∼i; upala ∼a] b. {{001f}}izbočenja ili proširenja šupljih organa c. {{001f}}〈mn〉 vezivni kanali smješteni između dva lista tvrde moždine 2. {{001f}}mat.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sinus — sínus m DEFINICIJA 1. anat. a. polukružna koštana šupljina prevučena sluznicom [paranazalni sinusi; upala sinusa] b. izbočenja ili proširenja šupljih organa c. (mn) vezivni kanali smješteni između dva lista tvrde moždine 2. mat. trigonometrijska… … Hrvatski jezični portal
sekans — sèkans m DEFINICIJA mat. trigonometrijska funkcija definirana u pravokutnom trokutu u ravnini kao omjer hipotenuze i katete priležeće kutu ETIMOLOGIJA lat. secans: koji siječe ← secare: sjeći … Hrvatski jezični portal
kosekans — kosèkans m DEFINICIJA mat. trigonometrijska funkcija (kosekant); omjer hipotenuze i katete koja je kutu nasuprot (znak cosec) ETIMOLOGIJA nlat. cosecans ← lat. complementi secans ≃ secare: sjeći … Hrvatski jezični portal
kosinus — kòsinus m DEFINICIJA mat. trigonometrijska funkcija kuta definirana u pravokutnom trokutu, u ravnini kao omjer katete priležeće kutu i hipotenuze (znak cos) ETIMOLOGIJA nlat. cosinus ← lat. complementi sinus: zavoj … Hrvatski jezični portal
kósekans — a m (ọ̑) geom., v zvezi kosekans kota število, določeno z razmerjem med dolžino hipotenuze in dolžino kotu nasprotne katete v pravokotnem trikotniku … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kòsínus — in kósinus a [druga oblika tudi koz ] m (ȍ ȋ; ọ̑) geom., v zvezi kosinus kota število, določeno z razmerjem med dolžino kotu priležne katete in dolžino hipotenuze v pravokotnem trikotniku … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kót — a m (ọ) 1. prostor med dvema stikajočima se stenama: postavil je palico v kot; sedla je v kot in čakala; kredenca stoji v desnem kotu kuhinje; umazan, zanemarjen kot / tudi kot je treba pomesti / za kazen je moral stati v kotu / v kotu ust je… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
sékans — a m (ẹ̑) geom., v zvezi sekans kota število, določeno z razmerjem med dolžino hipotenuze in dolžino kotu priležne katete v pravokotnem trikotniku … Slovar slovenskega knjižnega jezika
